Prepeljštica
Ovog leta Prepeljštica je neobično hladna. Brza, hitra a hladna. U pregršt uzevši je, prsti mi se lede. Do članaka duboka. Ne više. Bori se s kamenjem, s deblima i granama koje su poslednje kiše i oluje letnje nanele. Nosi otrgnuto lišće i hita ka svom ušću. Od mnogobrojnih, malih i brzih, planinskih potočića, svoje korito je svila. Kroz planinske doline odvajkada je prolazila. Skrivena u gustini zelenih, bukovih, stoletnih šuma, širokim rastinjem zgrnuta, muzikom svojom i žuborom, umorne putnike je mamila i žeđ im gasila. (Dalje)
2 Komentari |
0 Trekbekovi