Rado ide Srbin u vojnike
«...Moj Milane, jabuko sa grane...»
Celog dana se već čuje muzika iz njihovog dvorišta. Majka već danima sprema kolače, pite i štrudle. Nekako je nervozna. Uskoro će početi da pristižu gosti. Da li će svega biti dovoljno, pita se.
Otac donosi sa ražnja pečene prasiće i jagnjiće. Stavlja na stol, a ruka mu podrhtava dok skida žicu kojom su uvezani. Konačno i njegov sin jedinac ide u vojsku. Kako je samo čekao taj dan. Još onog dana kad mu se rodio sin, tiho je u sebi prošaputao: «Rodio se tatin artiljerac!»
(Dalje)